kȉšnī

prid. G kȉšnōg(a); ž. kȉšnā, s. kȉšnō koji se odnosi na kišu [kišni oblak; kišna kabanica]

kȉšnica

im. ž. G kȉšnicē; mn. N kȉšnice, G kȉšnīcā voda dobivena skupljanjem kiše

kȉšobrān

im. m. G kȉšobrāna; mn. N kȉšobrāni, G kȉšobrānā naprava od nepromočive tkanine učvršćene na kovinske šipke koja se s pomoću dugačkoga drška nosi iznad glave kao zaštita od kiše

kišòvit

prid. G kišòvita; odr. kišòvitī, G kišòvitōg(a); ž. kišòvita, s. kišòvito; komp. kišovìtijī koji obiluje kišom, u kojemu pada mnogo kiše [~ dan; kišovita godina; kišovito vrijeme]; sin. kišan

kȉt

im. m. G kìta; mn. N kìtovi, G kȉtōvā zool. 1. golemi morski sisavac plavosive boje koji se obično hrani planktonom 2. a. mn. red golemih morskih sisavaca plodvaša vretenasta tijela bez dlake čiji su prednji udovi preobraženi u peraje, stražnji udovi potpuno nestali i koji dišu plućima b. pripadnik istoimenoga reda  ~ usan mn. 1. skupina golemih morskih sisavaca iz istoimenoga reda koji imaju usi 2. pripadnik istoimene skupine  ~ zuban mn. 1. skupina morskih sisavaca mesoždera iz istoimenoga reda koji u čeljustima imaju zube 2. pripadnik istoimene skupine

kȉta

im. ž. G kȉ; mn. N kȉte, G kȋ cvijeće vezano u snop [~ ljubica]

kȉtica

im. ž. G kȉticē; mn. N kȉtice, G kȉtīcā 1. um. mala kita; sin. stručak 2. knjiž. skupina stihova međusobno povezanih određenim metrom, ritmom i sadržajem; sin. (strofa)

kȉtiti (se)

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. kȉtīm, 3. l. mn. kȉ, imp. kȉti, aor. kȉtih, imperf. kȉćāh, prid. r. kȉtio, prid. t. kȉćen 1. stavljati nakit na koga ili što [~ bor; ~ se za izlazak]; sin. (resiti) 2. (kȉtiti) pren. dodavati u pričanju više nego što treba [~ rečenice]

kȉtnjāk

im. m. G kȉtnjāka; mn. N kȉtnjāci, G kȉtnjākā bot. hrast koji raste na kiselome tlu u brežuljkastim krajevima; sin. hrast kitnjak v. pod hrast

kȉtnjast

prid. G kȉtnjasta; odr. kȉtnjastī, G kȉtnjastōg(a); ž. kȉtnjasta, s. kȉtnjasto koji je pretjerano ukrašen

kȋvi

im. m. G kȋvija; mn. N kȋviji, G kȋvījā 1. zool. novozelandska ptica iz skupine nojevka, krupna tijela, bez repa i s perjem nalik na dlake 2. bot. sočni jestivi plod kivike smeđe dlakave kore i zelenoga mesa bogat vitaminom C

kìvika

im. ž. G kìvikē, DL kìviki; mn. N kìvike, G kȉvīkā bot. drvenasta dvodomna biljka penjačica koja raste u tropskome i mediteranskome podneblju; sin. (aktinidija)

klȁda

im. ž. G klȁ; mn. N klȁde, G klȃ kratak debeo komad drva za loženje ♦ spavati (zaspati) kao ~ (top), usp. top

kladiònica

im. ž. G kladiònicē; mn. N kladiònice, G kladiònīcā mjesto na kojemu se uplaćuje novac za oklade [sportska ~]

klȁditi se

gl. nesvrš. povr. prez. 1. l. jd. klȁdīm se, 3. l. mn. klȁdē se, imp. klȁdi se, aor. klȁdih se, imperf. klȁđāh se, prid. r. klȁdio se 1. dogovoriti okladu 2. uplatiti novac u kladionici 3. 1. l. prez. pren. biti siguran da će se što dogoditi [Kladim se da on neće sutra doći u školu.]

klȁdīvo

im. s. G klȁdīva; mn. N klȁdīva, G klȁdīvā sp. kugla s drškom koju atletičar baca u daljinu [bacanje kladiva]

klȁđēnje

im. s. G klȁđēnja 1. dogovaranje oklade 2. uplaćivanje novca u kladionici

klàmīdija

im. ž. G klàmīdijē biol. bakterija koja može zaraziti sluznicu muškoga i ženskoga spolovila i mokraćnoga kanala

klánac

im. m. G klánca; mn. N klánci, G klȃnācā zem. uzak, dubok i strm usjek; sin. (gudura)

klȁnjati se

gl. nesvrš. povr. prez. 1. l. jd. klȁnjām se, 3. l. mn. klȁnjajū se, imp. klȁnjāj se, aor. klȁnjah se, imperf. klȁnjāh se, prid. r. klȁnjao se 1. sagibati gornji dio tijela pri pozdravu ili u znak zahvalnosti [Glumci se klanjaju publici.] 2. spuštati se na koljena u znak štovanja Boga [~ pred oltarom]

klánje

im. s. G klánja ubijanje presijecanjem grkljana oštrim hladnim oružjem

klaònica

im. ž. G klaònicē; mn. N klaònice, G klaònīcā pogon za klanje stoke

klȁpa

im. ž. G klȁ; mn. N klȁpe, G klȃ 1. skupina ljudi koji se povremeno ili trajno druže ili udružuju; sin. društvo, družba, družina 2. skupina koja pjeva dalmatinske pučke pjesme

klȁpa

im. ž. G klȁ; mn. N klȁpe, G klȃ naprava kojom se označuje početak snimanja novoga filmskog kadra

klarìnēt

im. m. G klarinéta; mn. N klarinéti, G klarinétā glazb. drveno puhaće glazbalo po registru dublje od oboe, a više od fagota

klarinètist

im. m. G klarinètista, V klarinètistu; mn. N klarinètisti, G klarinètīstā glazbenik koji svira klarinet

klarinètistica

im. ž. G klarinètisticē; mn. N klarinètistice, G klarinètistīcā glazbenica koja svira klarinet

klarinètističin

prid. G klarinètističina; ž. klarinètističina, s. klarinètističino koji pripada klarinetistici

klarìsa

im. ž. G klarìsē; mn. N klarìse, G klarísā rel. redovnica koja pripada ženskomu franjevačkom redu sv. Klare

klȃs

im. m. G klȃsa, L klásu; mn. N klȁsovi, G klȁsōvā bot. grozdast cvat žitarica i krmnoga bilja

klàsa

im. ž. G klàsē; mn. N klàse, G klásā 1. v. razred 2. sloj ljudi u strukturi društva koji imaju jednak ili sličan društveno-ekonomski položaj

klàsānje

im. s. G klàsānja bot. nastajanje klasa

klȁsast

prid. G klȁsasta; odr. klȁsastī, G klȁsastōg(a); ž. klȁsasta, s. klȁsasto koji je u klasovima

klàsati

gl. nesvrš. neprijel. prez. 3. l. jd. klàsā, 3. l. mn. klàsajū, aor. 3. l. jd. klȁsa, imperf. 3. l. jd. klàsāše, prid. r. klàsao bot. dobivati klasove [Pšenica klasa.]

klasìcist

im. m. G klasìcista, V klasìcistu; mn. N klasìcisti, G klasìcīstā umjetnik ili književnik koji pripada razdoblju klasicizma

klasìcistica

im. ž. G klasìcisticē; mn. N klasìcistice, G klasìcistīcā umjetnica ili književnica koji pripada razdoblju klasicizma

klasìcističin

prid. G klasìcističina; ž. klasìcističina, s. klasìcističino koji pripada klasicistici

klasicìstičkī

prid. G klasicìstičkōg(a); ž. klasicìstičkā, s. klasicìstičkō koji se odnosi na klasiciste i klasicizam

klasicìzam

im. m. G klasicìzma umj. umjetnički stil u talijanskoj arhitekturi 16. stoljeća te umjetnički stil i stilsko razdoblje u ostalim umjetnostima koje traje od sredine 17. stoljeća do početka 19. stoljeća (između baroka i romantizma), označuje ga oponašanje tradicionalnih oblika klasične grčke i rimske umjetnosti

klàsičan

prid. G klàsična; odr. klàsičnī, G klàsičnōg(a); ž. klàsična, s. klàsično koji je uzoran, uobičajen ili tipičan [~ primjer; klasična ljepota]

klàsičnī

prid. G klàsičnōg(a); ž. klàsičnā, s. klàsičnō koji se odnosi na klasiku, na antičku kulturu i umjetnost [klasična gimnazija; klasični jezici]

klasificírati

gl. dvov. prijel. prez. 1. l. jd. klasifìcīrām, 3. l. mn. klasificírajū, imp. klasifìcīrāj, aor. klasificírah, imperf. klasifìcīrāh, prid. r. klasificírao, prid. t. klasifìcīrān svrstati/svrstavati što u razrede

klasifikácija

im. ž. G klasifikácijē; mn. N klasifikácije, G klasifikácījā v. razredba

klasifikácījskī

prid. G klasifikácījskōg(a); ž. klasifikácījskā, s. klasifikácījskō v. razredbeni

klàsika

im. ž. G klàsikē, DL klàsici 1. umj. umjetnost i kultura antike 2. djela trajne i neupitne vrijednosti 3. glazb. stilsko razdoblje u klasicizmu [bečka ~]

klȃsje

zb. im. s. G klȃsja skup klasova

klȁti

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. kȍljēm, 3. l. mn. kȍljū, imp. kòlji, aor. klȁh, imperf. klȃh/kȍljāh, prid. r. klȁo, prid. t. klȃn, pril. s. kȍljūći, pril. p. klȃvši ubijati presijecanjem grkljana oštrim hladnim oružjem

klátno

im. s. G klátna; mn. N klátna, G klátnā 1. dio zvona ili zidnog sata koji slobodno visi i može se njihati 2. v. njihalo

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Školska knjiga